Kako se riješiti malih crnih mušica u sobnom bilju?
Jeste li se ikada susreli sa sitnim crnim mušicama koje lete oko sobnih biljaka? Radi se o tresetnoj ili šampinjonskoj mušici (engl. ‘fungus gnat’) koja je zapravo jedan od bezopasnijih nametnika za sobne biljke. Problem je više u tome što su naporne i što nas vizualno smetaju – jer tko želi imati rojeve malih crnih mušica koje lete oko sobnih biljaka?
Tresetne mušice su pojavom vrlo slične vinskim mušicama, svega par milimetara sitne, no za razliku od vinskih koje privlači zrelo i fermentirano voće i povrće, tresetne mušice se skupljaju oko biljaka jer ih privlači vlažna organska tvar, osobito u procesu razgradnje.
U vlažnu zemlju naime najradije odlažu svoja jajašca – po mušici čak 150-300 komada – iz kojih izlaze ličinke koje se pretežito hrane gljivama i organskom tvari u zemlji i koje kad narastu postanu – nove male crne mušice! I tako u krug. Razvojni ciklus od jaja do mušice traje oko 20-40 dana.
U slučaju kada se mušice prekomjerno razmnože te im ponestane izvor hrane, ličinke se bacaju na žvakanje korijenovih dlačica i korijena biljaka pa tako mogu oštetiti biljke. To osobito može biti problematično kod mladih biljaka sa slabije razvijenim korijenovim sustavom, ali i starijih biljaka koje su u slaboj kondiciji.
Tko je tu štetnik?
Ukratko – pravi potencijalni štetnik male naporne crne mušice je zapravo njena ličinka koja obitava u gornjih 2-3 cm zemlje, no odrasli oblik, mušicu, ćemo naravno prvu i uglavnom jedinu primijetiti; najčešće prilikom zalijevanja ili ako kopkamo po zemlji.
Pa kako ih se riješiti?
Riješiti se malih crnih mušica zbilja nije lako jer su sastavni i važan dio naše faune pa svakim otvaranjem prozora riskiramo da koja uleti među naše zelene ljubimce i veselo se krene razmnožavati u (vlažnoj) zemlji za biljke.
Dakle, čak i ako ih se uspijemo u nekom trenu riješiti, njihov povrat nije neuobičajen.
Svakom kupovinom nove sobne biljke riskiramo unos novih mušica zbog čega je važno svaku novu biljku već prilikom kupovine dobro pregledati te ju na početku čak neko vrijeme držati u karanteni, podalje od drugih sobnih biljaka.
Isto vrijedi i za sobne biljke koje smo tijekom toplijih mjeseci držali na otvorenom.
No, postoji nekoliko načina koji u kombinaciji mogu dati odlične rezultate i smanjiti pojavu tih dosadnih letećih napasti.
Kvalitetan supstrat je pola posla
Mušice, njihova jaja i ličinke najčešće unosimo u svoj dom s vrećom nekvalitetne zemlje. Često su to jeftinije zemlje s organskim komponentama koje nisu dovoljno razgrađene i sa slabijim drenažnim svojstvima (= dugo zadržavaju vodu i slabo su prozračne). Pa čak i bolji supstrati koji dugo leže u vrećama po supermarketima, vrtnim centrima ili poluotvoreni negdje kod nas doma mogu biti zaraženi mušicama, ali i drugim štetnicima.
Potencijalnu pojavu tresetnih mušica možemo značajno smanjiti ako odaberemo kvalitetan supstrat s dobrim drenažnim svojstvima i sa zrelim kompostom, a načetu vreću zemlje skladištimo dobro zatvorenu na nekom mjestu do kojeg mušice ne mogu dospjeti.
Čest izvor zaraze mušicama je i supstrat u koju je posađena novokupljena biljka.
Ono što možemo napraviti s novom biljkom je zamijeniti joj kompletan supstrat, dobro isprati korijen i presaditi ju u svježi kvalitetan supstrat. Međutim, ovo je dosta invazivna i radno intenzivna metoda, koja može biti vrlo stresna za novu sobnu biljku koja je već prošla dovoljno šokova od uzgajivača do vrtnog centra sve do vašeg doma, tako da je ova metoda preporučljiva isključivo u slučaju da zbilja primijetite da je izvor mušica baš vaša nova biljka.
Budući da se ličinke mušice zadržavaju u gornjem sloju zemlje, nježnija metoda je zamijeniti tek gornjih par centimetara zemlje sa svježom kvalitetnom zemljom s dobrim drenažnim svojstvima.
Novu biljku bi zatim trebali držati par tjedana u karanteni, podalje od ostalih biljaka dok se ne uvjerimo da zbilja nemamo mušica.
Pokažite ljubav prema biljkama (ne)zalijevanjem
Kao što smo rekli, ono što najviše privlači mušice je vlažna zemlja s puno organske tvari (fun fact: odrasla mušica može osjetiti miris raspadajuće organske tvari na 10-ak km zračne udaljenosti). Tu najradije odlažu svoja jajašca.
Ako uz to znamo da se ličinke zadržavaju u gornjih 2-3 cm vlažne zemlje, rješenje za problem postaje očigledno – ne pretjerujte sa zalijevanjem! Zalijevajte biljke tek kad se gornji sloj zemlje u tegli dobro posuši.
Pazite da zemlja nikad nije previše natopljena i da višak vode slobodno može otjecati kroz drenažne rupice na dnu posude. Višak vode koji se skupio u tanjuriću ili ukrasnoj posudi uvijek izlijte. Pazite da korijen biljke ne “pliva” u vodi – dobar savjet ako želite izbjeći i pojavu truleži korijena.
Svakako, zalijevajte biljke u skladu s njihovim potrebama, a ne prema određenom rasporedu.
Nikad (ali nikad!) nemojte biljke presaditi u posudu koja nema drenažnih rupica na dnu. Također, kada se odlučite presaditi neku biljku, birajte uvijek posudu koja je tek za jedan broj (1-2 cm u promjeru) veća od posude u kojoj se biljka trenutno nalazi. Ovo je vrlo važno, jer ako biljku presadite u preveliku posudu, zemlja u prevelikoj tegli će se puno teže i sporije sušiti i biti pravi magnet za pojavu mušica.
Posebnu pažnju pridajte zalijevanju biljaka tijekom zime. Biljke vodu sporije troše zbog slabijeg osvjetljenja u zimskim mjesecima, tako da će se zemlja zimi sporije sušiti (osim ako nemate konstantno raspaljeno grijanje). Prilagodite frekvenciju zalijevanja stvarnim stanjem vlažnosti, odnosno suhoći zemlje.
Za određivanje optimalnog trenutka zalijevanja biljke od velike koristi nam mogu biti mjerači vlage poput SusTee.
Dobar pristup u borbi protiv mušica je i tzv. zalijevanje “odozdo”, preko tanjurića. U tanjurić ili neku drugu posudu (ja koristim kadu jer imam puno biljaka) ulijte vodu, smjestite teglicu u posudu s vodom i pustite biljku da sama upije onoliko vode koliko joj treba. Izvadite biljku iz posude s vodom, dopustite višku vode da se ocijedi iz rupica na dnu posude; onda ju tek vratite u ukrasnu posudu.
Imajte na umu da ovaj način zalijevanja nije idealan za sve vrste sobnog bilja, osobito mlade biljke s nedovoljno razvijenim korijenom te biljke koje traže konstantno vlažan supstrat poput paprati, Calathea i sl.
Ako se zalijevanjem odozdo pak natopi cijela zemlja, uključujući gornji sloj u kojemu obitavaju ličinke tresetne mušice, tada tom metodom zapravo nismo ništa postigli.
Isključivo zalijevanje biljaka “odozdo” ima i nekih drugih mana o kojima ćemo (uz općenito goruću temu zalijevanja sobnih biljaka) nekom drugom prilikom više napisati.
Mehanička pomagala i kemijske metode u borbi protiv mušica
Odmah ćemo vam priznati da mehanička pomagala za smanjenje populacije mušica rješavaju samo odrasli oblik, mušicu. No, opet, dobro je smanjiti njezinu populaciju i držati time razmnožavanje i brojnost mušica, a time i količinu jaja i ličinki pod kontrolom. Nekoliko popularnih i jednostavnih metoda su:
A) Žute ljepljive ploče – često okom neugodne (osim kada su u obliku leptirića) obavljaju svoj posao odlično! Pločice postavite čim bliže zaraženoj biljci (žute leptiriće možete jednostavno “upiknuti” u zemlju).
B) Biljke mesožderke – privlače mušice na razne načine (mirisom, bojom, nektarom), a hvataju ih pomoću raznih klopki koje su razvile tijekom evolucije. Mi u Waldenu jako volimo vrste iz roda Pinguincula, koje mušice hvataju pomoću svojih žarkožutih ljepljivih listova – kao male prirodne žute pločice!
C) Domaći recept za klopku za mušice – u čašu mlake vode umiješajte 4 žlice jabučnog octa, žličicu šećera i par kapi sredstva za pranje suđa. Mušice će privući miris ove klopke i utopit će se u njoj.
Postoje naravno neki sintetički insekticidi koji će riješiti mušicu za tren, no mi uvijek preporučujemo da zbog brige za okoliš uvijek koristite ekološki čim prihvatljivija sredstva. Postoje određena sredstva koja će vam pomoći da se riješite mušica, pogotovo ako ćete ih koristiti redovito:
A) Prirodni neprijatelji
-
- Nematode – s korisnim nematodama vrste Steinernema feltiae se možemo riješiti ličinke mušice. Nematode se pomiješaju s vodom za zalijevanje u određenom omjeru. Jednom kada se nastane u vlažnoj zemlji, aktivno traže ličinke mušice i ubijaju ih. Pritom se razmnožavaju i dalje traže nove ličinke dok ih sve ne uklone. Ovo je potpuno bezopasna, prirodna i vrlo učinkovita metoda za rješavanje mušica, no ima svojih mana: nematode su relativno skupe, imaju kratki rok trajanja (pakiranje s nematodama moramo potrošiti čim prije, a do tada ih svakako čuvati u hladnjaku), a funkcioniraju samo u vlažnoj zemlji pa moramo paziti da se supstrat nikad ne posuši kompletno da bi ostale djelotvorne. Svakako ih preporučujemo ako imate ozbiljne probleme s mušicama, a puno biljaka koje vole puno vode, poput paprati i sl.
-
- Bacillus thuringiensis israelensis – bakterije koje su slično efikasne kao nematode u rješavanju problema ličinki mušice, no imaju malo drugačiji način djelovanja – ličinka treba “pojesti” bakteriju da bi bila uništena. Ove bakterije su cjenovno u rangu s nematodama, no prednost je što djelotvornost bakterije ne ovisi toliko o vlazi (bakterije će se reaktivirati prilikom zalijevanja) i nemaju rok trajanja. Obično dolaze u obliku praha ili tableta koje se pomiješaju u određenoj dozi s vodom za zalijevanje. Prilikom zalijevanja je bitno tom otopinom natopiti gornjih nekoliko centimetara zemlje i paziti prilikom idućih zalijevanja da ne prezalijemo tako da bakterije ne isperemo prema dnu teglice. U tom smislu, dobro je svako malo ponoviti ovaj tretman.
B) Neem ulje – Neem ulje dobiveno iz koštica tropskog neem drva djeluje kao prirodni insekticid – djelotvorno je protiv raznih uobičajenih štetnika (lisne uši, štitasti moljci, tripsa, mušice, grinje), kao i prirodni fungicid protiv plijesni i drugih gljivičnih oboljenja na biljkama. Biorazgradivo je i netoksično za ljude i kućne ljubimce. Neem ulje se može prskati po cijeloj biljci, a može se zaliti i gornji sloj zemlje u kojemu obitavaju ličinke mušice.
Neem ulje koristite prema uputama, no nemojte njime prskati biljke koje su izložene direktnom suncu. Da bi ulje imalo učinka, najbolje je prskati biljku na tjednoj bazi, dok mušice ne nestanu potpuno iz našeg vidokruga.
C) Meki kalijev sapun – prska se po cijeloj biljci i tako da biljku dobro natopimo. Može se prskati i po supstratu/teglici, osobito uz rub teglice gdje se najčešće nalaze mušice. Bitno je ne prskati po suncu. Djeluje kontaktno tako da rješava odrasli oblik (mušicu), ali i druge štetnike poput lisnih uši, crvenog pauka, tripsa i slično. Potrebno je prskati u više navrata kroz nekoliko tjedana i također se držati svih uputa na pakiranju sredstva.
D) Sredstva na bazi prirodnog piretrina dobivenog iz dalmatinskog buhača – prskaju se po biljci i djeluju kontaktno pa rješavaju odrasli oblik, mušicu. Potrebno je prskati u više navrata kroz nekoliko tjedana i također se držati uputa na pakiranju sredstva.
Imajte na umu da su mušice jedan tvrdokoran problem koji nije lako riješiti – ne očajavajte ako vam ne uspije iz prve, već budite uporni i napadnite ih kombinacijom više metoda usporedno. Naša preporučena kombinacija koje se držimo i u Waldenu je
– korištenje kvalitetne zemlje koja odgovara biljnoj vrsti +
– ne pretjerivati sa zalijevanjem (odnosno, zaliti biljke prema njihovim specifičnim potrebama i na način koji najmanje privlači i pogoduje mušicama) +
– koristiti žute ljepljive pločice i/ili biljke mesožderke za monitoring i smanjenje brojnosti mušica +
– zaliti biljke s nematodama ili Bacillus thuringiensis israelensis po potrebi, ako se pojavi odrasli oblik mušice +
– u slučaju jače infestacije koristiti neem ulje ili kalijev sapun, kao najblaža, najsigurnija i ekološki prihvatljiva sredstva u borbi protiv tih crnih dosadnih napasti.
P.S. O problemu mušica u zatvorenim terarijima čitajte uskoro na našem blogu! Do tada nam slobodno pišite na info@walden-plants.hr ako imate bilo kakvih “mušičastih” ili drugih pitanja.