Upoznajte neke od najznačajnihih žena u svijetu botanike

Povodom Međunarodnog dana žena, želimo vam predstaviti botaničarke čija su pionirska istraživanja promijenila način na koji razumijemo svijet biljaka.

Protiv društvenih normi

Mnoge žene botaničarke su svojim radom i istraživanjima ostavile dubok trag u botaničkom svijetu, često se u svojoj potrazi za znanjem suočavajući s osudama i preprekama koje im je postavljalo društvo. Iako je botanika u 17. stoljeću u Europi bila znanstveno područje čije se proučavanje smatralo podobnim za mlade žene viših klasa, njihov interes za tu disciplinu se ograničavao na izradu herbarija i botaničke ilustracije. Pristup nekom stvarnom istraživanju, sveučilištima i akademskim krugovima je ženama ostao prepriječen sve do kasnog 19. stoljeća.

Takve društvene prepreke rad nekih od žena tog doba čine još značajnijim – tako je Maria Sibylla Merian, njemačka entomologinja, botaničarka i ilustratorica iz 17. stoljeća točno opisala bezbroj kukaca i njihove biljke domaćine u svojim knjigama i kroz mnoštvo botaničkih i entomoloških ilustracija. Iako se ilustriranje biljaka i kukaca (osobito onih lijepih) u to vrijeme smatralo prihvatljivom razbibrigom za žene, istraživanje, promatranje i dokumentiranje bioloških procesa zasigurno nije bilo. Jeanne Baret se ekspediciji mogla priključiti isključivo prerušena u muškarca. Tako je oplovila cijeli svijet i na svojim putovanjima sakupila mnoge biljne vrste – pustolovine koje bi kao žena u 18. stoljeću zbog društvenih normi zasigurno morala propustiti.

Znanstvene pionirke

Nedostupnost visokog obrazovanja je za žene često značila da im nisu bili dostupni resursi i znanje kojim su raspolagale njihove muške kolege – stoga je ženama bilo iznimno teško istaknuti se kao pionirke na nekom području. No ipak, bilo je žena koje su uspjele učiniti velike korake u svojim poljima. Agnes Arber bila je britanska morfologinja biljaka i povjesničarka botanike, prva žena botaničarka koja je postala Fellow of the Royal Society, odnosno član najznačajnije znanstvene zajednice u Velikoj Britaniji te prva žena u povijesti koja je nagrađena zlatnom medaljom Linneovog društva za svoj doprinos botanici. Annu Atkins se smatra prvom osobom koja je izdala knjigu ilustriranu fotografijama, a po nekim izvorima je i prva žena u povijesti koja je napravila fotografiju. Njene cijanotipije algi, paprati i ostalih biljaka se danas čuvaju u muzejima diljem svijeta.

Janaki Ammal često nazivaju “prvom botaničarkom Indije” – razvila je nekoliko hibridnih vrsta usjeva, a najznačajniji među njima je zasigurno vrsta superslatke šećerne trske čiji uzgoj je uvelike pridonio indijskoj ekonomskoj neovisnosti. Katherine Esau je bila njemačko-američka botaničarka, pionirka u istraživanju anatomije biljaka. Njene knjige Plant Anatomy i Anatomy of Seed Plants se smatraju jednim od najznačajnijih djela na području botanike. Ako ikada uspijemo naseliti Mars, to će vjerojatno biti zahvaljujući radu Roseli Ocampo-Friedmann, poznate botaničarke i mikrobiologinje koja se specijalizirala za proučavanje mikroorganizama koji žive u ekstremnim okruženjima. Njezina studija iz 1976. o eksperimentima s uzgojem biljaka na hladnom Antarktiku otvorila je put NASA-i da počne teoretizirati o životu na Marsu.

Sakupljačice i čuvarice prirode

Žene u botanici su često bile sakupljačice – bilo to hobistički kao mlade dame visokog društva koje su u 17. stoljeću skupljale paprati po šumama i izrađivale herbarije ili poput ozbiljnih botaničarki poput Alice Eastwood koja je 1906. godine kad je Kalifornijsku akademiju znanosti zahvatio požar ušla u goruću zgradu i spasila 1500 ključnih referentnih (tipskih) primjeraka. Sljedećih 40 godina obnovila je zbirku na trostruku količinu uništenu u požaru. Na njenim putovanjima kroz Kaliforniju ju je često pratila Ynes Mexia, botaničarka meksičkih korijena koja je za vrijeme svoje (relativno kratke) karijere sakupila preko 150.000 biljnih primjeraka i pritom otkrila oko 500 nepoznatih vrsta i dva nova biljna roda.

Očuvanje prirode je oduvijek bila feministička tema – Ekofeminizam vuče paralele između izrabljivanja prirode i izrabljivanja žene, stoga nije čudno da su se neke od najistaknutijih žena na području botanike bavile upravo temom očuvanja prirodnih resursa. Zoologinja po obrazovanju, Wangarii Muta Maathai, “Žena drvo” je 1977. pokrenula Green belt movement u kojem je poticala žene u lokalnim zajednicama da skupljaju sjeme autohtonog drveća i da ga uzgajaju protiv krčenja šuma. Do sada je ova nevladina organizacija pridonijela sadnji više od 50 milijuna stabala i stvaranju stotina rasadnika za autohtone vrste. Nobelovu nagradu za mir dobila je 2004. godine za doprinos održivom razvoju i demokraciji. Caroline Dormon bila je prirodoslovka i pionir u očuvanju prirode, uključena u osnivanje Nacionalne šume Kisatchie. Bila je i prva žena koja je radila na obrazovanju o okolišu u javnim školama u Louisiani. Margaret Mee, britanska botanička ilustratorica koja se specijalizirala za crtanje biljaka iz brazilske amazonske prašume je bila jedna od prvih ekologa koja je skrenula pozornost na utjecaj rudarenja i krčenja šuma na Amazonski bazen.

Prva hrvatska botaničarka

Među prirodoslovcima naših krajeva koncem 18. stoljeća istaknuto je mjesto zauzela i jedna žena. Bila je to Marija Selebam de Cattani, prva žena u Hrvatskoj koja se bavila botaničkim istraživanjima. Rođena u Splitu krajem 18. stoljeća, a budući da je u njezino vrijeme formalno obrazovanje ženama zapravo bilo nedostupno, nije bila školovana, već samouka. Bavila se botanikom i zoologijom i pronašla je endemsku vrstu ljiljana koja je poslije nazvana po njoj: Il Lilium Cattaneum Dalmaticum.

Poznavala je i sakupljala puno biljaka iz raznih sistematskih skupina, najviše u okolici Zadra gdje je živjela dugi niz godina. Kako je njen suprug puno putovao, imala je prilike istraživati floru u raznim krajevima Dalmacije. Na otoku Pagu je skupila zbirku od 400 različitih vrsta jadranskih algâ, a najviše je istraživala cvjetnice. Njene zbirke se danas čuvaju u prirodoslovnim muzejima i ustanovama diljem Hrvatske, no široj javnosti je njen rad gotovo potpuno nepoznat.

Ovaj Međunarodni dan žena, odajemo priznanje i zahvalnost svim ženama botaničarkama koje su svojim radom i strašću obogatile botanički svijet.

*sve ilustracije korištene u ovom blogu su djelo Maria Sibylla Merian, osim zadnje – ilustracija Lilium cattaniae je djelo Pavla Cikovaca.