Njega terarija

Održavanje uravnoteženog terarija može biti vrlo jednostavno.

Ako složimo terarij prema određenim principima, smjestimo ga na odgovarajuće mjesto s dovoljno filtrirane svjetlosti i na ugodnu sobnu temperaturu, možemo imati minijaturni ekosustav koji se pretežito brine sam o sebi, bez potrebe za našim čestim intervencijama ili popravcima.

Izbalansiran terarij koji dobiva dovoljnu količinu indirektne svjetlosti potrebno je zaliti tek nekoliko puta godišnje, podšišati biljke po potrebi, ukloniti otpale listiće te redovito prebrisati prašinu sa staklenke.

Walden terariji nisu hermetički zatvoreni pa zahtijevaju dodavanje vode nekoliko puta godišnje. Također, biljke u terariju rastu, a budući da im je nužna svjetlost za preživljavanje, uputno ih je povremeno podrezati kako ne bi zasjenile jedne druge. Prašina koja se skuplja na površini staklenke blokira svjetlost te ju je potrebno pobrisati...shodno tome, iako zahtijevaju vrlo malo posla, mi terarije ne bi klasificirali kao potpuno samoodržive, premda ih drugi proizvođači ponekad tako reklamiraju.

U optimalnim uvjetima i uz redovitu njegu, terariji nas mogu uveseljavati dugi niz godina, bez potrebe za presađivanjem biljaka ili osvježavanjem supstrata.

Ako terarij držimo u suboptimalnim uvjetima, primjerice ako ga smjestimo na premračno mjesto, pretjeramo s vodom ili sasušimo terarij, možemo mu drastično smanjiti životni vijek. Pritom se rijetko dešava da će se kompletan sustav odjednom uništiti, već će možda biti potreban mali popravak.

Pojednostavljeno rečeno, terarij je potrebno smjestiti na mjesto s puno indirektne svjetlosti i na ugodnu sobnu temperaturu. Više o optimalnom smještaju terarija pročitajte u tekstu iznad FAQ-a njega terarija i u objavi na blogu o optimalnom smještaju terarij kroz godišnja doba

Biljke se izdužuju i gube na kompaktnosti zbog nedostatka svjetla pa je to očiti znak da je terarij potrebno smjestiti na mjesto gdje će dobivati više filtriranog svjetla. Izduživanje je posebno primjetno kod vrsta poput Fittonia i Pilea. Kako bi ispravili situaciju, možemo ih skratiti tik iznad određenog para lista – iz tog mjesta će se biljke dalje granati pa će s vremenom sveukupno djelovati gušće, a nastavit će kompaktnije rasti ako našem terariju ubuduće pružimo više svjetla. Odrezane reznice ne moramo baciti već ih možemo posaditi u terariju gdje se uglavnom ukorijene u roku od dva tjedna.

Ova pojava je vrlo uobičajena, osim ako terarij ne stoji ispod lampe za rast biljaka. Biljke će uvijek nastojati uloviti čim više svjetlosti kako bi se održale na životu i rasle pa će se prirodno savijati prema izvoru svjetlosti (obično u smjeru prema prozorima). Kako bi osigurali ravnomjernu osvijetljenost unutrašnjosti terarija te spriječili ili ispravili „savijanje“ biljaka prema izvoru svjetlosti bilo bi dobro staklenku povremeno zaokrenuti za 90° ili 180°, odnosno okretati ga tako da sve biljke mogu dobiti sunčevu svjetlost iz različitih kuteva. Dobra opcija je i nabaviti LED lampu za biljke koja će osigurati ravnomjeran i uspravan rast biljaka. To je posebice zgodno i za zimske mjesece ili prostorije bez puno prirodne svjetlosti.

Terarij uz odgovarajuće umjetno osvjetljenje možemo držati i na mjestu koje nema prirodne svjetlosti. Kada govorimo o umjetnom osvjetljenju, to ne znači da će terariju biti dovoljna obična rasvjeta, već bi trebalo nabaviti LED lampu za rast biljaka i, ovisno o specifikaciji lampe, namjestiti ju na određenu udaljenost iznad terarija i držati ju upaljenu oko 12 h dnevno. U tom slučaju bi bilo nužno imati terarij sa staklenim/prozirnim poklopcem.

Terariju jedan ili dva dana provedena u mraku ne bi trebala pretjerano naškoditi, no svakako ga nemojte u tom slučaju držati na prehladnom (npr. u podrumu) ili pretoplom mjestu (npr. u autu na suncu). Ako duže vrijeme morate skrivati terarij, radije ga smjestite kod susjeda.

U zatvorenom terariju, voda neprestano kruži – ona isparava iz listova biljaka i zemlje, kondenzira na staklu i ponovno se vraća u zemlju u obliku kapljica. No terariji nisu hermetički zatvoreni pa s vremenom ipak dolazi do gubitka vode iz sustava, zbog čega ih je povremeno potrebno zaliti.

Terarije ne zalijevamo po određenom rasporedu, a je li vašem terariju potrebno dodati vode možete saznati iznad u tekstu o njezi terarija

Umjerena kondenzacija (svakodnevna pojava sitnih kapljica i laganog zamagljivanja staklenke) je normalna pojava i dio ciklusa vode u terariju. Iako može značiti da smo pretjerali sa zalijevanjem,  kondenzacija nam zapravo ne govori puno o stupnju vlage u terariju. Terarij može kondenzirati i ako ima premalo vode u njemu! Glavni razlog zbog čega vlaga u terariju kondenzira su česte promjene temperature prostorije u kojoj terarij stoji ili ako je izložen direktnom suncu. U oba slučaja mu je potrebno pronaći povoljnije mjesto.

Ako je razlog kondenzacije da smo pretjerali sa zalijevanjem, terarij je potrebno otvoriti dok višak vode ne ispari. Previsoka vlaga s vremenom može uzrokovati pojavu plijesni i izbaciti cjelokupni ekosustav iz ravnoteže.

Ako terarij nikada ne kondenzira, dvije su opcije: vaš terarij je smješten na savršenom mjestu gdje nikada ne dolazi do promjena temperature u prostoriji (u praksi je to skoro pa neizvedivo) ili je terarij potpuno presušen (=mrtav).

Ako smo pretjerali sa zalijevanjem terarija, terarij možemo jednostavno držati otvorenog dok suvišak vode iz zemlje ne ispari. Ovisno o količini vode koju želimo izvući iz terarija i temperaturi prostorije u kojoj terarij stoji, to može trajati jedan do nekoliko dana. Ako držite terarij duže vrijeme otvoren, pazite samo da se mahovine u terariju ne isuše. Mahovine možete ciljano prskati s destiliranom vodom svaki dan dok terarij stoji otvoren ili ih prije ponovnog zatvaranja terarija dobro poprskati s vodom.

Brz način za izvlačenje suviška vode iz terarija je i pobrisati kondenzaciju s unutrašnjosti staklenke sa suhom krpicom ili kuhinjskim papirom. To možemo ponavljati dokle god ne izniveliramo količinu vode u terariju.

Ako na dnu terarija (u drenažnom sloju) imamo lokvu vode, s drvenim štapićem možemo kroz zemlju probiti rupu do drenažnog sloja i s tankom pipetom izvući suvišak vode iz terarija.

Zračiti terarij ili ne? Milijun je teorija na tu temu. Ono što je sigurno jest da se biljke neće “ugušiti” ako terarij ne otvaramo.

Terarije možemo, no ne moramo nužno otvarati, osim ako želimo iznivelirati vlagu (= ako smo pretjerali sa zalijevanjem) ili dok su još mladi, kako bi friško posađenim biljkama olakšali adaptaciju na nove uvjete.

Otvaranje terarija 1x tjedno na 5-10 min je dobra prilika da provjerite što se dešava u vašem malom sustavu. No, ako je terarij izbalansiran što se tiče vode, stabilan je i stoji na dobrom mjestu (= dobiva dovoljno indirektne svjetlosti i nije pretoplo ni prehladno tamo gdje stoji), mi ga svakim otvaranjem zapravo izbacujemo iz ravnoteže - terarij gubi vodu, brže ili sporije, ovisno o veličini otvora i temperaturi prostorije u kojoj terarij stoji.

Situacija u kojoj je terarije poželjno češće i duže zračiti, je ljeti u neklimatiziranim prostorijama, jer ne podnose baš dobro visoke temperature. Dok su otvoreni, trebamo ih lagano orošavati s destiliranom vodom kako bi ih malo ohladili, ali i održali stabilnu količinu vlage.

U terarije sadimo male biljke nižeg i sporijeg rasta, a koje se po potrebi mogu podrezati. Biljke koje sadimo u terarije stoga nije potrebno vaditi i presaditi u veću staklenku (iako i to možemo napraviti ako baš želimo). Dovoljno je oboružati se s malo strpljenja i čistim škaricama te krenuti u skraćivanje biljaka.

Koliko često ćemo to raditi ovisi o više faktora: ne rastu sve biljke istom brzinom, neke su brže, a neke sporije; u proljetnim i ljetnim mjesecima biljke brže rastu jer dobivaju više svjetlosti, a učestalost rezanja ovisit će i o našim preferencijama ~ nekome se sviđa kad terarij „podivlja“ i zagusti se, netko želi da mu je terarij uvijek uredan i prozračan.

Naša preporuka je da biljke podrežete barem jednom godišnje, bolje dva ili tri puta, upravo da terarij ostane donekle prozračan i da se biljke međusobno ne zasjene, odnosno da sve imaju priliku uloviti dovoljno svjetlosti koja im je potrebna za život.

Biljke režemo čistim, alkoholom dezinficiranim škaricama i odrezani dio vadimo van iz terarija. Puzavce poput puzajućeg fikusa, bršljana i sl. možemo skratiti bilo gdje, najbolje tik iznad nekog nodija (koljenca). Fittonije režemo iznad para lista - to je mjesto gdje će se biljka dalje granati i stvoriti dva nova para listića. Reznice puzavca i fitonija možemo i dalje razmnožavati u terariju. Paprati, Syngoniume, Calathea režemo na bazi stabljike lista. Ukrasnu šparogu možemo rezati na bazi stabljike ili iznad nekog koljenca…

Bitno je napomenuti da nakon svakog rezanja terarij trebamo ostaviti otvorenog 24-48 h kako bi rane na mjestu reza lakše zacijelile (u vlažnoj mikroklimi terarija to im teže pada i lakše se ulovi plijesan na mjestu reza, a to svakako želimo izbjeći). Prije zatvaranja terarija potrebno mu je dodati i nešto vode koja je isparila dok je stajao otvoren.

Ako se ne usudite sami podrezati biljke u vašem terariju, mi to možemo obaviti umjesto vas. Javite nam se na info@walden-plants.hr radi dogovora oko usluge podrezivanja terarija.

Kako biljke u terariju rastu i razvijaju se, zna se desiti da odbace koji listić (slično kao i naše sobne biljke). To može biti dio prirodnog ciklusa u razvoju određene vrste i nije nužno razlog za paniku, osobito ako ostatak biljke djeluje sretno i zdravo. Otpali, suhi i oštećeni biljni materijal bi se u pravilu trebao odstraniti da ne trune u vlažnoj mikroklimi i potencijalno navuče plijesan na sebe. No, mi u Waldenu u svaki terarij dodajemo male pomagače - skokunce. To su bijeli, sitni i izuzetno korisni člankonošci koje od milja zovemo “odredom za čistoću” jer se hrane otpalim listićima i omraženom nam plijesni. Dokle god u terariju imamo skokunce, razloga za paniku zbog otpalog listića definitivno nema!

Skokunci nažalost nisu svemogući, i mogu se, ovisno o brojnosti populacije u terariju, nositi samo s određenom količinom organske tvari. Jedan ili dva otpala listića im sigurno ne predstavljaju problem.

Svakako, ako se pojave ozbiljniji problemi  s biljkama u terariju provjerite stanje vlage u terariju i je li terarij smješten na prikladnom mjestu gdje dobiva dovoljno indirektnog svjetla.

Fitonije u terariju najčešće klonu ako terariju nedostaje vode. Dobro poprskajte vaš sustav s destiliranom vodom prema uputama za njegu i održavanje terarija, ostavite ga neko vrijeme otvorenog dok se listići biljaka ne posuše te ga ponovno zatvorite. Fitonije bi se trebale oporaviti i uspraviti unutar 24-48 h.  Ako se koji listić osušio u međuvremenu, svakako ga odstranite.

Znamo, ovo je uvijek tužan događaj, bilo da se radi o gubitku sobne biljke ili biljke u terariju. Nije nam svejedno. Ono što je posebnost terarija je što su oni obično sustavi suživota više biljnih vrsta, pa gubitak jedne ne znači nužno kraj za cijeli sustav. Dapače, „rupa“ koja nastaje u terariju daje drugim biljkama mogućnost osvajanja novog prostora.

No, da ne filozofiramo previše, prije svega, izvadite propalu biljku s korijenom iz terarija kako ne bi trunula u terariju i potencijalno ugrozila cijeli sustav. Ovisno o veličini i tipu terarija, a i biljke, od alata vam pritom mogu biti korisne pinceta i škarice, no često su naše ruke sasvim dovoljne. Zatim imate nekoliko opcija: na mjesto propale biljke možete posaditi novu biljku, možete redekorirati postojeće kamenčiće ili dodati nove u terarij pa prekriti prazno mjesto, možete uzeti reznice od postojećih biljaka u terariju pa ih „upiknuti“ u prazno mjesto ili pružiti šansu ostalim biljkama u terariju da s vremenom popune prazan prostor.

Tu smo za sve vaše nedoumice i pitanja, a nudimo i uslugu popravka ili „osvježavanja“ terarija. Možete nam se slobodno javiti na mail info@walden-plants.hr s opisom i slikama „štete“, pa se dogovorimo oko opcija i cijene usluge.

Mahovine su, općenito govoreći, jedna vrlo otporna biljna skupina koja se odlično nosi s raznim izazovima. Mogu se potpuno posušiti i dugo stajati suhe, da bi s prvom kišom ponovno poprimile predivnu zelenu boju.

Mahovine koje koristimo u terarijima traže visoku vlažnost, indirektnu svjetlost i umjerene temperature, a osjetljive su na tvrdu i kloriranu vodu, na direktno sunce i na premalo svjetla pa obično tu pronalazimo moguće „krivce“ za njihovo propadanje.

Prvo što bi vam preporučili je da provjerite je li mahovina zbilja mrtva. Popipajte ju. Ako nije vlažnjikava na dodir, poprskajte ju obilno s destiliranom vodom i pričekajte malo. Živa suha mahovina će se dodavanjem vode, takoreći, vratiti iz mrtvih.

Ako je vlažna na dodir, žao nam je, morat ćete ju izvaditi iz terarija.

Zatim imate nekoliko opcija: na mjesto propale mahovine možete ubaciti novi komadić mahovine, posaditi neku drugu biljku, možete redekorirati postojeće ili dodati nove kamenčiće u terarij pa prekriti prazno mjesto, možete uzeti reznice od postojećih biljaka u terariju pa ih „upiknuti“ u prazno mjesto ili pružiti šansu ostalim biljkama u terariju da s vremenom popune prazan prostor.

Tu smo za sve vaše nedoumice i pitanja, a nudimo i uslugu popravka ili „osvježavanja“ terarija. Možete nam se slobodno javiti na mail info@walden-plants.hr s opisom i slikama „štete“, pa se dogovorimo oko mogućnosti i cijene usluge.

Bilo da se radi o jastučiću kupovne mahovine ili mahovini koju ste pronašli u šumi, prije stavljanja u terarij, operite ju dobro u destiliranoj vodi kako bi odstranili nečistoće i uklonili eventualne kukce i gliste. Nakon toga ju istisnite kao spužvu kako bi izbacili višak vode i jednostavno ju ubacite u svoj terarij na prazno mjesto. Dobro ju utisnite na zemlju da fino prianja uz podlogu.

Mahovine nemaju ‘klasičan’ korijenov sustav (korjenčići ~ rizoidi ~ im služe tek za prianjanje na neku površinu), ne primaju vodu iz zemlje preko korijena već iz atmosfere (kiše, visoka vlaga zraka etc.) preko listića pa su u terariju zapravo ovisne o visokoj vlazi zraka, o kondenzaciji koja se svakodnevno javlja. U tom smislu su dobar indikator optimalne vlage u terariju. Dokle god su zelene i vlažnjikave na dodir nema potrebe dodavati vode u terarij.

Pazite svakako da ih direktno sunce ne opeče, neke će to zbilja zamjeriti.

Nudimo uslugu popravka ili „osvježavanja“ terarija pa nam se slobodno javite na mail info@walden-plants.hr s opisom i slikama „štete“ kako bi se dogovorili oko dostupnih opcija i cijene usluge.

Prašnjavo staklo blokira svjetlost, koja je neophodna za održivost našeg malog ekosustava (a smanjuje nam i pogled na biljčice) pa čim primijetimo da se skupilo nešto prašine na terariju, vrijeme je za čišćenje.

Staklenku prvo prebrišemo mokrom krpom i zatim uglancamo suhom. Ako je potrebno, možemo koristiti neko blago sredstvo za staklo ili razrijeđeni alkoholni ocat. Ako sredstvo koristite i iznutra svakako pazite da ne dolazi u dodir s biljkama već samo s krpicom i staklom.

Pranje staklenke iznutra ni nije potrebno odraditi tako često. Najzgodnije je napraviti to usputno, prilikom rutinskog pregleda terarija ili kad prskamo terarij s destiliranom vodom. Nakon prskanja, suha krpica ili kuhinjski papir u ruke i glancanje. Koliko ide, ide... Ako je stijenka staklenke zaprljana zemljom, možemo ju s malim kistićem pogurati prema dolje.

Nemojte zaboraviti prebrisati i poklopac terarija.

Dodatan savjet: dirajte terarij samo s čistim rukama jer na staklu lako ostaju packe.

Plijesan voli toplo, vlažno i mračno pa su terariji idealni inkubatori za njezinu pojavu i širenje, osobito ako smo terarij smjestili na neadekvatno mjesto. Ako terarij stoji na mjestu gdje dobiva dovoljno filtrirane svjetlosti, uglavnom ju nećemo susretati ili će se držati u granicama. Obično vršci biljaka koji su u doticaju s kondenzacijom na staklenci i mrtva organska tvar (otpali listići, mrtve biljke, mrtvo drvo i grančice u procesu razlaganja) znaju uloviti malo plijesni. Ako u terariju imamo skokunce, oni se obično skupljaju oko plijesni i smatraju ju pravom poslasticom pa kod pojave male količine plijesni ne moramo nužno reagirati već možemo prepustiti sustavu da ju sam regulira.

Ako terarij ima ozbiljan problem s plijesni, potrebno ju je ukloniti – odrezati i izvaditi sve zahvaćene dijelove i po potrebi prebrisati mjesta gdje se pojavila sa štapićem za uši natopljenim 3%-tnim hidrogen peroksidom (ima ga u svakoj apoteci za kupiti). Svakako moramo razmisliti o tome dobiva li naš terarij dovoljno filtrirane svjetlosti, jesmo li slučajno pretjerali sa zalijevanjem i stoji li negdje gdje se ukuhava (pr. blizu radijatora ili na meti direktnog sunca).

Spore gljiva su mikroskopske veličine i, koliko god se mi trudili detaljno očistiti sve materijale s kojima radimo, nemoguće ih je eliminirati, posebice iz mahovina. No, da vas odmah umirimo, gljive nisu nimalo štetne za terarij; dapače, slove kao znak funkcionalnog i bioaktivnog sustava jer se kao pravi saprofiti primaju razlaganja organske tvari, čime pomažu našem malenom ekosustavu. Kao i u prirodi, niču isključivo u trenutcima kada im svi abiotski faktori (poput topline i vlage) potpuno odgovaraju. Gdje jedna nikne, nerijetko će niknuti i druga i treća i četvrta i to brzinom munje. Ne kaže se bezrazložno „raste k'o gljiva“! 🙂 Gljive se u terariju javljaju sporadično i nažalost su vrlo kratkog vijeka (obično svega par dana) pa krenu brzo propadati i tada ispuštaju nove spore u sustav. Naša preporuka? Izvucite ih oprezno s pincetom i izbacite van (najlakše ih je izvući dok su još male) ili ih ostavite skokuncima kao pravu poslasticu. Što god vam je draže.

Ako u terariju nema više skokunaca, onda gljive svakako izvadite van da ne trunu u terariju.

Ako slučajno ugledate malu crnu mušicu u svom novom terariju, ne brinite. Svaki Walden terarij tretiran je korisnim nematodama za suzbijanje ličinki male crne mušice koje se pobrinu da se one ne razmnožavaju nekontrolirano u zatvorenom sustavu. Nematode su mikroskopske veličine i nevidljive ljudskom oku i trebale bi eventualnu pojavu mušica koje su u terarij mogle dospjeti putem supstrata i biljaka riješiti unutar 30 dana (koliko otprilike traje razvojni ciklus mušice). Mušice i drugi štetnici naravno mogu uletjeti u vaš terarij naknadno svaki put kada ga otvarate, pa svakako pripazite.

U svaki Walden terarij dodajemo skokunce. Skokunci su bijeli, sitni i izuzetno korisni člankonošci koje od milja zovemo “odredom za čistoću” ~ hrane se otpalim lišćem, plijesni, razlažu organsku tvar te svojom mikrobiološkom aktivnošću proizvode CO₂ koji je neophodan za fotosintezu biljaka, čime osiguravaju funkcionalnu mikroklimu u terariju. Možda ćete ih, ako se jako zagledate, primijetiti kako se šeću po mahovini ili skupljaju oko nekog otpalog listića ~ ne brinite, oni se isključivo hrane otpadcima, a žive biljke u terariju ne diraju.

Ulažemo puno truda u čišćenje materijala s kojima izrađujemo terarije, no oni nikada nisu 100 % sterilni. Potpuna sterilnost bi značila da smo uklonili i sve dobre mikroorganizme koji se nalaze u našem sustavu, a koji pomažu u razlaganju organske tvari i proizvodnji CO₂ pa potpuna sterilizacija nije poželjna ako želimo postići bioaktivan sustav koji se donekle može samoodržavati.

Mahovinu i paprati je posebno teško očistiti od mogućih sitnih jajašca kukaca, pauka i sl. Kako bi čim više izbjegli naknadnu pojavu buba, svu mahovinu s kojom radimo detaljno čistimo, namačemo u destiliranoj vodi i spremamo mjesec dana u karantenu prije upotrebe. Također, svaki terarij koji napravimo ostaje prva 4 tjedna kod nas u radioni na provjeri pa tako uglavnom uspijemo minimizirati pojavu „gosta“ kod vas.

Svejedno se može dogoditi da u terariju ugledate manje-više nepoželjnog „gosta“, koji uživa u vašem bioaktivnom malom sustavu.

U većini slučajeva oni nisu nimalo štetni pa ih nije potrebno vaditi, ako vas ne smetaju. Puževi se doduše hrane s listićima biljaka, no srećom su spori pa ih nije komplicirano izbaciti van iz sustava.

Stonoge, gliste i sl. se najlakše mogu uhvatiti ako u sustav ubacimo komadić svježeg krastavca i pričekamo koji dan da se krenu hraniti s njim. S pincetom zatim možemo uloviti komadić krastavca i tako nježno eskortirati „goste“ van iz sustava.

Ako želite, slobodno nam donesite terarij da ih ulovimo umjesto vas.